Naknada štete: Što trebate znati i kako do nje doći

Kada vam netko nanese štetu, bilo u prometnoj nesreći, padom na neodržavanom pločniku, lošim radovima na vašoj kući ili narušavanjem vašeg ugleda, zakon vam daje pravo tražiti naknadu. Iz iskustva znamo da ljudi to pravo najčešće ne izgube zato što nisu u pravu, nego zato što nisu znali koje korake poduzeti i u kojem roku. U ovom tekstu objašnjavamo osnovna pravila i postupak, onako kako bismo ih objasnili klijentu koji nam dođe u ured.

Što se u pravu smatra štetom

Zakon o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) razlikuje tri oblika štete. Prema članku 1046. ZOO-a šteta može biti umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja ili povreda prava osobnosti. Jednostavnije rečeno:

1. Stvarni gubitak. Novac ili vrijednost koju ste izgubili: trošak popravka automobila, računi za liječenje i lijekove, uništena stvar, trošak prijevoza na terapije.

2. Izgubljena zarada. Ono što biste zaradili da se štetni događaj nije dogodio: plaća koju niste primali dok ste bili na bolovanju, posao koji ste morali odbiti, prihod obrta koji nije radio. Ovdje sudovi traže konkretne dokaze. U sudskoj praksi takvi su zahtjevi odbijani kada oštećeni nije dokazao da je imao ugovorene poslove ili barem konkretne ponude. Nije dovoljno reći "zaradio bih", treba to i pokazati.

3. Neimovinska šteta. To je šteta koja se ne vidi u novčaniku, ali je često najteža: bol, strah, trajne posljedice po zdravlje, narušen izgled, smanjena mogućnost bavljenja uobičajenim aktivnostima, povreda ugleda i časti. Zakon je naziva povredom prava osobnosti, a obuhvaća povredu prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i privatnost osobnog i obiteljskog života, pri čemu se ta zaštita priznaje i fizičkim i pravnim osobama.

Kada je netko dužan platiti štetu

Da bi netko bio dužan platiti, u pravilu moraju biti ispunjeni ovi uvjeti: postoji osoba koja je štetu prouzročila i osoba koja ju je pretrpjela, postoji radnja ili propust, postoji šteta, između radnje i štete postoji uzročna veza, a radnja je bila protupravna. Ako nešto od toga nedostaje, zahtjev neće uspjeti.

Dobra vijest za oštećenog je ta da u pravilu ne morate dokazivati da je druga strana bila nepažljiva. Članak 1045. ZOO-a propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a nepažnja se pretpostavlja. Teret dokazivanja je, dakle, na njemu.

Kod nekih situacija krivnja se uopće ne ispituje. To je tzv. objektivna odgovornost, koja se primjenjuje na štete od opasnih stvari i djelatnosti, primjerice automobila u pokretu. Tada je dovoljno dokazati da je šteta nastala u vezi s tom opasnom stvari.

Treba znati i ovo: ako ste i sami pridonijeli nastanku štete (npr. niste bili vezani pojasom), naknada se može razmjerno smanjiti.

Koliko možete dobiti

Kod materijalne štete vrijedi pravilo potpune naknade. Cilj je vratiti vas u stanje u kojem biste bili da se štetni događaj nije dogodio. Iznos se računa prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a ne u vrijeme nesreće, što je važno kada postupak traje duže.

Kod neimovinske štete sud dosuđuje tzv. pravičnu novčanu naknadu (članak 1100. ZOO-a). Novac, naravno, ne može izbrisati bol ili strah, ali služi kao zadovoljština. Sud pritom procjenuje koliko je povreda bila teška, koliko su dugo i koliko jako trajali bolovi i strah, jesu li ostale trajne posljedice i slično.

Kako bi sudovi u sličnim slučajevima dosuđivali slične iznose, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je tzv. Orijentacijske kriterije, svojevrsne smjernice o iznosima. Posljednja izmjena usvojena je 2020., kada su iznosi iz 2002. povećani za 50 %, a primjenjuju se na sve postupke od 15. lipnja 2020. Riječ je o orijentiru, a ne o tablici koja se mehanički primjenjuje: kriteriji nisu matematička formula i uvijek se uzimaju u obzir okolnosti konkretnog slučaja. Uz to, u novije vrijeme sudovi sve češće uzimaju u obzir inflaciju i rast troškova života kako dosuđeni iznos ne bi izgubio stvarnu vrijednost.

Najvažnije: rokovi

Ako iz ovog teksta zapamtite samo jednu stvar, neka to budu rokovi. Nakon što rok istekne, pravo na naknadu pred sudom se u pravilu gubi, koliko god slučaj bio jasan. To se naziva zastara.

Prema članku 230. ZOO-a vrijede dva roka koji teku istodobno:

• tri godine od trenutka kada ste saznali za štetu i za osobu koja ju je prouzročila,
• pet godina od nastanka štete, u svakom slučaju, bez obzira na to kada ste saznali.

Kod ozljeda "saznanje za štetu" ne znači nužno dan nesreće. Prema sudskoj praksi misli se na trenutak kada ste znali ne samo da šteta postoji, nego i koliki je njezin opseg, što je obično kad se zdravstveno stanje stabilizira. No petogodišnji rok je neumoljiv: Vrhovni sud je 2024. potvrdio da nakon pet godina od nastanka štete zastara nastupa čak i ako oštećeni nije znao niti mogao znati za sve okolnosti (Rev 5/2022-3). Ako je šteta nastala kaznenim djelom, rok može biti i duži, ali samo ako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare (članak 231. ZOO-a).

Posebno upozoravamo na čestu zabludu: slanje dopisa ili opomene štetniku ne zaustavlja rok. Zastara se prekida podnošenjem tužbe ili druge radnje pred sudom ili nadležnim tijelom, ili kada druga strana prizna dug, primjerice djelomičnom isplatom.

Postupak korak po korak

1. Odmah nakon štetnog događaja: prikupite dokaze

Dokazi koje prikupite u prvim danima često odlučuju o ishodu. Sačuvajte:

• policijski zapisnik ili europsko izvješće o prometnoj nezgodi,
• fotografije mjesta događaja, oštećenja i ozljeda,
• imena i kontakte svjedoka,
• svu medicinsku dokumentaciju, od hitne pomoći do zadnje kontrole i fizikalne terapije,
• sve račune: lijekovi, prijevoz, pomagala, popravci, tuđa pomoć,
• dokaze o prihodima i izgubljenoj zaradi (potvrde poslodavca, bolovanje, poslovni dokumenti),
• podatke o drugoj strani i njezinom osiguranju.

Savjet iz prakse: vodite kratke bilješke o tome kako se osjećate, koliko vas boli i što ne možete raditi. Kasnije, pred vještakom, to ćete teško rekonstruirati po sjećanju.

2. Utvrdite od koga tražite naknadu

To nije uvijek očito. Odgovorna može biti osoba koja je izravno prouzročila štetu, njezin poslodavac, vlasnik opasne stvari, osiguravajuće društvo, grad, trgovačko društvo koje održava cestu ili država. O tome ovisi kome se šalje zahtjev i koji se rokovi i postupci primjenjuju.

3. Podnesite pisani odštetni zahtjev

Prije suda u pravilu se pokušava izvansudski. Zahtjev treba sadržavati opis događaja, zašto smatrate da je druga strana odgovorna, popis svake vrste štete s iznosom te priloženu dokumentaciju.

Prometne nesreće. Zahtjev se podnosi izravno osiguravajućem društvu štetnika, a društvo vam ne može prigovarati pogreške koje je njegov osiguranik učinio prema njemu, primjerice ako je vozio pod utjecajem alkohola. Osiguratelj ima najviše 60 dana da vam dostavi pisanu odluku: ili obrazloženu ponudu kada odgovornost i visina štete nisu sporne, ili obrazložen odgovor na sve točke zahtjeva kada ih osporava (članak 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Odluka mora sadržavati razloge i uputu o pravu na prigovor.

Prije nego što prihvatite ponudu, provjerite što potpisujete. Izjava da ste "u cijelosti namireni" znači da kasnije ne možete tražiti razliku, čak i ako se pokaže da vam pripada više.

Zahtjevi prema državi. Ako smatrate da je štetu prouzročila Republika Hrvatska, prije tužbe ste obvezni obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ako vam zahtjev ne bude prihvaćen ili se o njemu ne odluči u tri mjeseca, možete podnijeti tužbu (članak 186.a Zakona o parničnom postupku). Bez tog koraka sud će tužbu odbaciti. Za to vrijeme rok zastare je zaustavljen.

4. Pokušaj nagodbe ili medijacija

Nagoditi se možete u bilo kojem trenutku, i prije i tijekom suđenja. I sam sud može stranke uputiti na informativni sastanak o medijaciji ili na pokretanje medijacije. Dobra nagodba često je brža i jeftinija od višegodišnjeg postupka.

5. Tužba

Ako dogovor nije moguć, podnosi se tužba nadležnom sudu. U tužbi se zasebno navodi svaka vrsta štete i iznos, činjenice i dokazi. Visinu štete kod ozljeda u pravilu utvrđuje sudski vještak medicinske struke, a kod drugih šteta vještak odgovarajuće struke (prometne, financijske, građevinske). Zbog toga se tužbeni zahtjev često postavlja okvirno, pa se nakon vještačenja usklađuje s nalazom.

Na dosuđeni iznos plaćaju se i zatezne kamate. Za odnose među građanima njihova se stopa određuje tako da se referentnoj stopi doda tri postotna poena.

6. Presuda i naplata

Protiv prvostupanjske presude moguća je žalba. Kada presuda postane pravomoćna, a druga strana ne plati dobrovoljno, naplata se provodi ovrhom.

Najčešće pogreške koje viđamo

• čekanje "da vidimo kako će se razvijati" dok rok ne istekne,
• oslanjanje na to da je poslana opomena "zaustavila" rok,
• nepotpuna medicinska dokumentacija i izostavljeni kontrolni pregledi,
• bacanje računa i nečuvanje dokaza o troškovima,
• prihvaćanje prve ponude osiguratelja bez provjere odgovara li stvarnoj šteti.

Svaki slučaj je drugačiji, a sitni propusti na početku kasnije se teško ispravljaju. Zato je savjet odvjetnika najkorisniji upravo u prvim tjednima nakon štetnog događaja.

Izvori

1. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26 (čl. 1045., 1046., 1100., 230., 231.)
2. Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91 … 155/23, 146/25 (čl. 186.a, 186.d)
3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 (čl. 11., 12.)
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (2002.) i izmjena Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 5/2022-3 od 24. travnja 2024.
6. Crnić, I., Značenje orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62(5-6), 2012., str. 1715-1730.