Raspolaganje imovinom za života: ugovor o darovanju, ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te ustup i raspodjela imovine

Pojedinac svojom imovinom može raspolagati na dva načina. Može odrediti što će se s njom dogoditi nakon njegove smrti, i to u pravilu oporukom. Može je i prenijeti drugome već za života, pravnim poslom među živima. Ovaj članak obrađuje drugu skupinu: ugovor o darovanju, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života.

Ti ugovori nisu nasljeđivanje, ali su s nasljeđivanjem neraskidivo povezani. O njihovu izboru ovisi hoće li imovina uopće ući u ostavinu. Ovisi i o tome mogu li drugi nasljednici nakon smrti prenositelja zahtijevati svoj dio.

Zašto se imovina ne može "ugovorom ostaviti"

Hrvatsko pravo ne dopušta ugovorno raspolaganje ostavinom. Ništav je ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili trećoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio (članak 102. Zakona o nasljeđivanju, dalje: ZN), a ništav je i ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa (članak 103. ZN). Zbog toga se imovina za slučaj smrti može rasporediti samo oporukom. Druga je mogućnost prenijeti je za života nekim od ugovora opisanih u nastavku. 

Razlika je važna i zbog pojma ostavine. Prema članku 5. stavku 3. ZN-a ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, ali ostavina nije ono što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Upravo na toj odredbi počiva poseban položaj ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Nužni dio kao granica slobode raspolaganja

Slobodu raspolaganja ograničava institut nužnog dijela. Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, posvojčad i njihovi potomci te bračni drug. Roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život (članak 69. ZN). Nužni dio potomaka i bračnog druga iznosi jednu polovicu, a ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja (članak 70. stavak 3. ZN).

Za raspolaganja za života ključno je pravilo o izračunu vrijednosti ostavine. Vrijednosti ostavine pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio bilo kojem zakonskom nasljedniku. Darovi učinjeni drugim osobama pribrajaju se samo ako su učinjeni u zadnjoj godini ostaviteljeva života, osim manjih uobičajenih darova (članak 71. ZN). Darom se smatra i odricanje od prava, oprost duga te svako drugo raspolaganje bez naknade (članak 72. ZN).

Iz toga proizlazi temeljna podjela. Besplatna raspolaganja (darovanje) ulaze u obračun nužnog dijela. Naplatna raspolaganja (ugovori o uzdržavanju) u pravilu ne ulaze.

Ugovor o darovanju

Ugovor o darovanju uređen je Zakonom o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Darovanje nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Darovati se mogu sadašnje i buduće stvari, prenosiva imovinska prava te sadašnja i najviše polovina buduće imovine (članci 479. i 480. ZOO-a).

Oblik

Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku (članak 482. ZOO-a). Za razliku od ugovora o uzdržavanju, zakon za valjanost ne zahtijeva sudjelovanje javnog bilježnika. Radi uknjižbe u zemljišnu knjigu potpis darovatelja ipak mora biti ovjeren. Unios

Darovanje s nametom

Uglavkom o nametu obdarenik se može obvezati da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži (članak 484. ZOO-a). Namet se u praksi često koristi kako bi darovatelj zadržao pravo stanovanja ili osigurao određenu brigu o sebi. Treba ga, međutim, razlikovati od ugovora o uzdržavanju, koji je naplatan pravni posao.

Opoziv darovanja

Darovanje nije neopozivo. ZOO propisuje dva razloga opoziva:

• Osiromašenje darovatelja (članak 493. ZOO-a): darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora toliko osiromaši da više nema sredstava za nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje. Unios
• Gruba nezahvalnost obdarenika (članak 494. ZOO-a): gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji učinio djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema njima. Darovanje se ne može opozvati zbog grube nezahvalnosti koju je darovatelj oprostio, a odricanje od prava na opoziv zbog grube nezahvalnosti nema pravni učinak.

Darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, s potpisom ovjerenim kod javnog bilježnika (članak 496. ZOO-a). Pravo na opoziv prestaje istekom godine dana od dana kad je ovlaštenik saznao za razlog opoziva (članak 497. ZOO-a). Nakon opoziva obdarenik vraća dar ili njegovu vrijednost prema pravilima o stjecanju bez osnove (članak 498. ZOO-a).

Darovanje i nasljedno pravo

Darovanje je raspolaganje s najizraženijim nasljednopravnim posljedicama, i to na dvije razine:

• Uračunavanje u nasljedni dio. Svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe, na zahtjev, uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je od ostavitelja dobio na dar. Dar se ne uračunava ako je ostavitelj izjavio da se ne uračuna (članak 89. ZN).
• Povreda nužnog dijela. Takva izjava ne štiti dar od zahtjeva nužnih nasljednika. Pri utvrđivanju povrede nužnog dijela uzimaju se u račun i darovi za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju (članak 77. stavak 2. ZN).

Pri procjeni dara uzima se vrijednost darovane stvari u času ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja (članak 73. ZN). Ako je obdarenik darovanu nekretninu kasnije obnovio, povećanje vrijednosti koje je nastalo njegovim ulaganjem u pravilu ne tereti njega. Porast tržišne vrijednosti do smrti darovatelja ipak se uzima u obzir.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju

Ugovorom o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja obvezuje se drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti. Druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja (članak 579. stavak 1. ZOO-a). Prema sudskoj praksi predmet ugovora može biti i buduća imovina, dakle ona koju će primatelj steći do trenutka smrti (Županijski sud u Rijeci, Gž-786/01; VSRH, Rev 2082/99).

Ugovor je dvostranoobvezan, naplatan i aleatoran. Aleatornost znači da je unaprijed određena samo obveza primatelja uzdržavanja. Obveza davatelja ostaje neizvjesna jer se ne zna koliko će uzdržavanje trajati ni koliki će biti izdaci.

Novo uređenje od 30. prosinca 2023.

Novela ZOO-a (NN 155/23) bitno je izmijenila uređenje ovih ugovora. Izmjene su donesene nakon dugogodišnjih upozorenja umirovljeničkih udruga i pučke pravobraniteljice da se ugovori koriste za prijevare starijih i nemoćnih osoba. Najvažnije novine su sljedeće: 

• Obvezan sadržaj uzdržavanja. Ugovorom se mora odrediti sadržaj uzdržavanja, osobito mjesto stanovanja primatelja, obveza prehrane, njege i brige o zdravlju, zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba te snošenje troškova režija i pogreba (članak 579. stavak 2. ZOO-a). 
• Ograničenje broja primatelja. Davatelj uzdržavanja može istodobno imati sklopljene ugovore o doživotnom i/ili dosmrtnom uzdržavanju s najviše tri primatelja, a ugovor sklopljen protivno tome je ništetan (članak 580. stavci 1. i 2. ZOO-a). 
• Registar ugovora. Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju vodi Hrvatska javnobilježnička komora. Ovlaštena osoba prije ovjere ili sastavljanja ugovora provjerava u Registru broj primatelja s kojima davatelj već ima sklopljene ugovore (članci 580. stavak 4. i 580.a ZOO-a). 
• Pojačana pouka. Ovlaštena osoba mora ugovarateljima pročitati ugovor, razumljivim riječima ih upozoriti na prava i obveze te neposrednim pitanjima provjeriti jesu li ih razumjeli (članak 580. stavak 5. ZOO-a).
• Zabilježba po službenoj dužnosti. Ako je predmet ugovora nekretnina, ovlaštena osoba sama dostavlja ugovor zemljišnoknjižnom sudu radi upisa zabilježbe (članak 581. ZOO-a). 

Novost se ne primjenjuje na ugovore sklopljene prije njezina stupanja na snagu, ali svaka ugovorna strana može zatražiti upis takvog ugovora u Registar (članak 25. ZID ZOO, NN 155/23).

Oblik

Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda, potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (članak 580. stavak 3. ZOO-a). Ugovor koji ne ispunjava taj oblik ne proizvodi pravne učinke. 

Položaj prema nasljednicima

Imovina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinu. Davatelj je stječe smrću primatelja na posebnom pravnom temelju, a to je ugovor. Budući da je riječ o naplatnom pravnom poslu, a ne o daru, nužni nasljednici tu imovinu u pravilu ne mogu obuhvatiti zahtjevom za nužni dio. Ako je ugovorom obuhvaćena cijela imovina primatelja, nema ni ostavine, pa ni nužnog dijela. Davatelj uzdržavanja nakon smrti primatelja ne odgovara za njegove dugove.

Upravo zato su ovi ugovori čest predmet sporova. U praksi se kao nedopuštena pobuda za njihovo sklapanje javlja upravo namjera da se zakonski nasljednici isključe iz nasljeđivanja.

Pobijanje ugovora u sudskoj praksi

Nasljednici koji smatraju da je ugovor sklopljen na njihovu štetu ugovor najčešće osporavaju iz tri razloga.

a) Izostanak aleatornosti i nemoralnost. Riječki županijski sud zauzeo je stajalište da je ugovor nemoralan ako je davatelj u vrijeme sklapanja znao ili mogao znati da je primatelj tako teško bolestan da mu pouzdano predstoji skora smrt (Županijski sud u Rijeci, Gž-87/06 od 10. rujna 2008.). Sama kratkoća trajanja uzdržavanja nije, međutim, dovoljna. Vrhovni sud naglašava da okolnost da je primatelj umro relativno kratko nakon sklapanja ugovora sama po sebi ne čini ugovor ništavim ako nije dokazana namjera iskorištavanja njegova teškog stanja (VSRH, Rev 3251/2015-3 od 16. lipnja 2021.). Isto je ranije utvrdio i Ustavni sud: smrt primatelja dva mjeseca nakon sklapanja ugovora nema sama po sebi utjecaja na njegovu valjanost (USRH, U-III-1711/2000 od 14. veljače 2001.).

b) Prividnost. Ugovor može biti proglašen prividnim ako zapravo prikriva darovanje. U takvom slučaju ugovor o uzdržavanju je ništetan, ali prikriveni ugovor o darovanju može biti valjan ako su ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost. Posljedica za nasljednike je bitna: prikriveno darovanje ulazi u obračun nužnog dijela.

c) Nesposobnost za rasuđivanje i mane volje primatelja u trenutku sklapanja ugovora.

6. Promijenjene okolnosti i raskid

ZOO uređuje utjecaj promijenjenih okolnosti na ugovor (članak 584.) i posljedice smrti davatelja prije primatelja (članak 585.). Od stupanja novele na snagu pristanak nasljednika davatelja na preuzimanje prava i obveza iz ugovora mora biti dan u istom kvalificiranom obliku kao i sam ugovor (članak 585. stavak 2. ZOO-a).

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

Pojam i razlika prema doživotnom uzdržavanju

Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju davatelj se obvezuje primatelja uzdržavati do njegove smrti, a primatelj se obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine (članak 586. ZOO-a). Razlika prema doživotnom uzdržavanju je u trenutku prijelaza vlasništva. Prijenos se ovdje događa za života primatelja, danom sklapanja ugovora ili u drugom ugovorenom roku. Davatelj koji se uknjižio kao vlasnik nekretnine može njome odmah raspolagati, primjerice prodati je ili darovati.

Upravo zbog toga je dosmrtno uzdržavanje za primatelja rizičnije. Primatelj gubi vlasništvo odmah, a uzdržavanje prima tek postupno.

Zaštita primatelja

Ako primatelj daje nekretninu, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, osim ako se tome izričito protivi. Primatelj može odrediti i osnivanje stvarnog tereta uzdržavanja. Zemljišnoknjižni sud istodobno s uknjižbom vlasništva davatelja po službenoj dužnosti uknjižuje služnost stanovanja (članak 587. ZOO-a). Ovlaštena osoba dužna je ugovarateljima posebno objasniti trenutak prijenosa vlasništva i razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju (članak 586.a ZOO-a).

Za oblik ugovora, ograničenje broja primatelja i upis u Registar vrijede ista pravila kao za ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Porezni aspekt

Budući da vlasništvo prelazi za života, prijenosom nekretnine nastaje porezna obveza za stjecatelja prema Zakonu o porezu na promet nekretnina, uz oslobođenja propisana člankom 13. tog Zakona, među ostalim za bračnog druga i potomke.

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života

Riječ je o nasljednopravnom ugovoru uređenom Zakonom o nasljeđivanju, koji je u praksi znatno manje poznat od prethodnih. Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima (članak 105. ZN). 

Ugovor ima nekoliko bitnih obilježja:

• Suglasnost svih potomaka. Ustup i raspodjela valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupitelja koji su po zakonu pozvani naslijediti ga (članak 106. stavak 1. ZN).
• Oblik. Ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjeren od suca, sastavljen kao javnobilježnički akt ili solemniziran po javnom bilježniku (članak 106. stavak 2. ZN).
• Samo postojeća imovina. Ugovorom može biti obuhvaćena samo imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora. Ništava je odredba o raspodjeli stvari koje će se zateći u ostavini (članak 107. ZN).
• Izvan ostavine. Ono što su potomci dobili ustupom i raspodjelom ne ulazi u ostavinu i ne uzima se ni u kakav račun pri utvrđivanju njezine vrijednosti (članak 108. ZN).
• Zaštita ustupitelja. Ustupitelj može za sebe i/ili bračnog druga zadržati osobnu služnost ili stvarni teret, ugovoriti doživotnu rentu ili doživotno uzdržavanje (članak 110. ZN). Pod pretpostavkama iz članka 114. ZN-a ugovor može i opozvati.

Glavna prednost ovog ugovora je u tome što, uz suglasnost svih potomaka, unaprijed i konačno rješava podjelu imovine među njima i sprječava kasnije sporove o nužnom dijelu. Ta prednost prestaje ako se okolnosti promijene. Rodi li se ustupitelju nakon ustupa dijete, ili se s ustupom nije suglasio neki od potomaka pozvanih na nasljedstvo, ono što je ustupljeno ostalima smatra se darom (članak 109. ZN). Bračni drug koji nije obuhvaćen ugovorom zadržava pravo na nužni dio, a ustupljena imovina se u odnosu na njega smatra darom (članak 111. ZN). 

Usporedni prikaz

Položaj nužnih nasljednika i rokovi

Nužni nasljednik koji smatra da mu je darovanjem povrijeđen nužni dio ima na raspolaganju zahtjev za povrat dara. Pritom vrijede sljedeća pravila:

• Najprije se umanjuju raspolaganja oporukom, a tek ako to nije dovoljno, vraćaju se darovi (članak 78. ZN).
• Darovi se vraćaju počevši od posljednjeg, obratno redu kojim su učinjeni (članak 81. ZN).
• Povrat dara mogu zahtijevati samo nužni nasljednici (članak 83. ZN).
• Rok: povrat dara može se zahtijevati u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti (članak 84. ZN).

Kod ugovora o uzdržavanju nasljednici ne postavljaju zahtjev za povrat dara, nego osporavaju valjanost samog ugovora tužbom radi utvrđenja ništetnosti ili poništaja. Ishod takvog postupka ovisi o činjeničnim okolnostima u trenutku sklapanja ugovora, osobito o zdravstvenom stanju primatelja i o tome što je davatelj o njemu znao.

Zaključak

Izbor ugovora nije samo pitanje forme, nego pitanje cilja. Darovanje je najjednostavnije, ali ostaje podložno zahtjevima nužnih nasljednika. Ugovori o uzdržavanju primjereni su kada je stvarni cilj osigurati skrb, a ne isključiti nasljednike. Ako se koriste isključivo radi zaobilaženja nužnog dijela, izloženi su ozbiljnom riziku ništetnosti. Ustup i raspodjela imovine za života najpouzdaniji je način mirnog i konačnog uređenja odnosa među potomcima, ali pretpostavlja njihov konsenzus.

Budući da se posljedice ovih ugovora u pravilu pokazuju tek nakon smrti prenositelja, kada ih više nije moguće ispraviti, preporučljivo je pravni savjet zatražiti prije sklapanja ugovora, a ne nakon otvaranja nasljedstva.

Literatura i izvori

Propisi

1. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26.
2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 155/23.
3. Zakon o nasljeđivanju, Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19.
4. Zakon o porezu na promet nekretnina, Narodne novine br. 115/16 s izmjenama.

Sudska praksa
5. Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1711/2000 od 14. veljače 2001.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2082/99 od 21. kolovoza 2002.
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 3251/2015-3 od 16. lipnja 2021.
8. Županijski sud u Rijeci, Gž-786/01 od 18. rujna 2002.
9. Županijski sud u Rijeci, Gž-87/06 od 10. rujna 2008.

Stručna literatura
10. Novo uređenje ugovora o uzdržavanju u Zakonu o obveznim odnosima, Informator, 26. siječnja 2024.
11. Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u sudskoj praksi, prilog časopisu Javni bilježnik, br. 37, Hrvatska javnobilježnička komora, 2012.
12. Vlahov, V., Ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, diplomski rad, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
13. Pravna klinika Pravnog fakulteta u Osijeku, Ugovor o darovanju i nasljedno pravo: pravo na nužni dio i povrat dara.